kerametal 17 1 17

lj 6 10 16 arox

euroherc

alba

SFbBox by psd to wordpress

Petak, 27 Prosinac 2013 23:28

Božić je uvijek isti, samo se mi ljudi mijenjamo

Dnevni list Dnevni list

Mila Matijašević iz Vašarovića pored Ljubuškog prije tri godine je napisala zbirku pjesama pod nazivom "Probuđena sjećanja",

u kojoj se nalaze mnoge pjesme koje je ona napisala na temelju proživljenog, odnosno iz sjećanja na svoje djetinjstvo. Između ostalog, u njezinoj zbirci pjesama se nalazi i pjesma o Božiću koja na slikovit način prikazuje kako se to nekada slavio Božić i kakvi su tada običaji bili.

Neusporedivi Božić
Iz razgovora s bakom Milom doznali smo kako se mnogo toga promijenilo u odnosu na vrijeme kada je ona bila dijete, ali upravo zbog nje, ali i žena poput nje neki običaji ne izumiru i one ih brižno čuvaju od zaborava. Kaže kako su se u njezinom djetinjstvu ljudi više, možda bolje reći, iskrenije radovali Božiću. "Ljudi se uvijek raduju Božiću, ali se sve promijenilo. Božić je uvijek isti, samo se mi ljudi mijenjamo, ali u pogrešnom smjeru, nažalost. Prije, ako si odlučio nekomu pomoći, onda se to radilo u tišini, da nitko drugi ne vidi i ne čuje. A danas je drukčije, jer mnogi jednim okom gledaju ono što daju, a drugim gledaju vidi li ga itko, a volio bi da ga se vidi", priča baka Mila, komentirajući brojne humanitarne akcije koje se organiziraju. Po njoj je to neispravno, jer onaj tko je voljan pomoći učiniti će to bez obzira na sve. Sliku Božića svoga djetinjstva, priča baka Mila, nikada neće mori zaboravi ti. Bilo je to skromno, puno skromnije nego danas, ali su ljudi, kaže, onda bili puno veseliji, sretniji i zadovoljniji.
Mogla bi nam, kaže, mjesec dana pričati o običajima i događajima, ali jedno je sigurno, tadašnji i sadašnji Božić za nju su neusporedivi po mnogo stvari.

Sjecanja iz djetinjstva
"Jabuka i suha smokva su bili simboli Božića i djeca su se veselila više nego ičemu ako su znala da će dobit jabuku. Ali se ona nije odmah jela. Netko bije čuvao i do nove godine, eto koliko je bila cijenjena", prisjećaše baka Mila. Isto tako, duboko u sjećanju joj je ostao običaj pečenja kruha koji bi se ukrašavao uz pomoć čaše Ili nekog drugog predmeta, p a kada bi koje dijete moglo dobiti baš onaj dio ukrašenog kruha, to bi bilo kao da je dobilo najslađi kolač. Unatoč mnogim promjenama koje je vrijeme donijelo, još postoje običaji koje gaji u svojoj obitelji, a to su, prije svega, običaji za Badnji dan, odnosno večer kada bi se na ognjište unosili badnjaci koji se posipaju kukuruzom i škrope blagoslovljenom vodom, nakon čega slijedi večernja molitva.
Velikom "konkurencijom" baka Mila smatra i brojne uređaje po kući, računalo, mobitel, televiziju, jer zbog njih njezina unučad nekada nema vremena slušati kada im želi ispričati neku priču iz svoje prošlosti. Žao joj je, kaže, zbog toga, jer bi voljela i na njih prenijeti taj duh pravih vrijednosti života i proslave svih blagdana. Ipak, nada se kako je svojim potomcima već usadila te vrijednosti, a uz dobre želje baka Mila ovim putem svima želi sretne i blagoslovljene blagdane.

"Božična pjesma" Mila Matijašević
U starosti sve što pamtim ditinjstvu se svome vratim,
sićanje me stalno vuče u selo kod rodne kuće.
Di provedo sritne dane, za božične te blagdane.
Di susidu susid viče, Božić nam se već primiče.
U ogradu valja ići i najlipši dub posići.
Tada otac badnjak sprema
dade onom u kog nema.
 Većega u kuću nosi i od Boga milost prosi.
Kršćenom ga vodom poli i dugo se u noć moli.
I za majku tada biše puno posla i odviše.
Po tri kruva ispeć mora prvo nego svane zora.
I odiću za nas sprema jer za novu novca nema.
Cile noći ne bi legla za nas robu pere, pegla.
I kod špareta je suši a radosna bi u duši.
I njena će dica moći na Božičnu misu poći.
Prije nego zora svane otac prvi se ustane.
I doručak za nas sprema jer kod kuće ostat nema.
Ljudi idu prvo zore u rukama glavnje gore
koje nose stari ljudi cilo selo ganga budi.
U džepu od kapuca rakija jc loza ljuta
a u drugom smokva suva za Božića što se čuva.
Kad čovika čovik sritne Sritan Božić tad mu rekne.
Rakiju iz džepu vadi i suvom se smokvom sladi.
Kad završi misa sveta svak u svoje selo šeta
sve se ori od veselja i Božićni lipi želja.
A u selo kad se dođe svačijoj se kući pođe.
Čeljadi staroj se čestita i za zdravlje tada pita.
Jabuku ili naranču starijim bi tada dali
iz bukare vino pili i u svakog zagangali.
Stariji će čovik reći triba ići sviću žeći.
Svi ostali to private i svojoj se kući vrate.
Starost dođe, vrime traje pamtim stare običaje.
Još kada bi mladi tili pa ji dalje provodili.

Pročitano 1489 puta




Pročitajte još na Ljubuškom portalu:


vtc nov 16 12 16

dos locos 2

ding inzenjering