arhiva baner 728x90

kerametal 17 1 17

lj 6 10 16 arox

euroherc

alba

SFbBox by psd to wordpress

Sunday, 25 September 2016 10:17

Hercegovci su vrijedni i uspješni ljudi žao mi je kad čujem predrasude o njima

Autor: Iva Kordić | Večernji list Autor: Iva Kordić | Večernji list

Zvijezdi serije “Prava žena” na prvom mjestu životnih prioriteta je ljubav, a komentari da je ljepotica ne laskaju joj jer više cijeni unutarnju ljepotu. Prisjeća se odrastanja kod bake u Hercegovini, priča o snovima i planovima, a zbog unutarnje znatiželje prati politiku.


Gluma je njezina prva ljubav, inspiraciju pronalazi na putovanjima, a objašnjava i zašto prati politiku. Glumicu Ornelu Višticu gledamo u RTL-ovoj dramskoj seriji “Prava žena”. Iako ima samo 26 godina, iza nje je već nekoliko televizijskih uloga, a u novoj seriji tumačit će lik Silve s kojom dijeli i neke karakterne osobine. Bez obzira na radno ljeto, uspjela je ukrasti nekoliko dana i provesti ih u druženju s najbližima, a otkrila je i koju bi ulogu voljela glumiti te koje su joj najljepše uspomene vezane za djetinjstvo u Hercegovini.

 

Ljeto ste proveli snimajući “Pravu ženu”. Kako je na setu?

Snimanje ovog velikog televizijskog projekta krenulo je dinamično, punim gasom i s vrlo uhodanom i iskusnom ekipom. S producentima i s velikim dijelom tehničke ekipe i prije sam surađivala. Danas, kad vidim osmijeh na licima vizažista, snimatelja, redatelja, asistenata, to je za mene najbolji znak da je scena dobro odigrana. Zahvalna sam svima koji me inspiriraju u mojoj igri koja se zove gluma. Na setu vlada harmonija.

 

Kakva je suradnja s kolegama glumcima? S kim ste se najviše zbližili?

Na setu volim imati uvijek profesionalan odnos sa svima. Tako su me i učili, a smatram da svaki napor možete izdržati ako imate disciplinu i poštovanje prema svakom čovjeku u velikoj mašineriji. Imam sreću što sam dosad imala genijalne partnere od kojih sam mogla dosta naučiti. Volim izdvojiti Mladena Vulića s kojim sam puno snimala za vrijeme “Larina izbora”. U “Vatrama ivanjskim” sam se u osam mjeseci snimanja posebno zbližila sa Ksenijom Pajić, a sada najviše snimam s Aleksandrom Cvjetkovićem Kajom, kojem sam iznimno zahvalna. Drago mi je da ponovno surađujem i s Jelenom Veljačom koja stoji iza kreativnog tima i vodstva. Odličan je osjećaj u glumi, kao i u životu, kad vas partner s kojim imate dijalog uistinu čuje dok govorite. Lego kockice se same slažu, a vi uživate. Iz neposrednosti i slušanja dođete do stvarnog i živog trenutka.

 

Koga glumite u seriji? Možete li se poistovjetiti s tim likom?

Silva i ja smo različite, ali nas povezuje zaigranost, pozitivna ludost, humor i neposrednost. Silva izjavi potpunu glupost i to preživi, glupira se i nasmijava i sebe i ljude oko sebe.

 

Kako su tekle pripreme za snimanje?

Kad su mi ponudili ulogu Silve, moram priznati da sam puno razmišljala kako složiti taj lik što se tiče pokreta, govora, pojave, kostima... Znala sam danima promatrati ljude oko sebe i upijati poput spužve sve ono što mi se činilo zanimljivijim i što bi mi moglo pomoći u izgradnji uloge. Zato volim puno putovati i susretati različite ljude, vidjeti različite atmosfere i situacije iz kojih uvijek nešto naučim. Prednost je kad imate oko za detalje i kad možete ‘snimiti’ ljude pa ih onda ponovno oživiti i prenijeti emociju čovjeku koji vas gleda.

 

Gdje ste proveli dane koje ste uspjeli ukrasti za odmor?

Slobodne dane provodim s ljudima koje volim. Jednostavno je, uz dobru hranu i dobro društvo, gdje god bili možete biti sretni i odmarati se.

 

Pratite li politiku?

Naravno, to je ta moja unutarnja potreba, znatiželja – ljudska i glumačka. Volim analize promatranja, razmišljanja i osluškivanja. Kad me pitaju za mišljenje o politici, isto se volim poslužiti stihom. To je u mom stilu, nekako ljepše. Sjetim se pjesme Tomislava Durbešića, u kojoj se govori kako je umjetnost bila oduvijek prezrena od vlasti i kako su umjetnici pitali uvijek za svoju plaću te da, na kraju krajeva, mi plaćamo sami sebe našom igrom, ludilom, živcima i strašću te da ukidamo prezir svijeta scenskom vlašću. Dodala bih da osvještavamo ljude i budimo ono ljudsko u čovjeku. Najbolje o tome govori i predstava “Zmaj”  koju igram u Kerempuhu u režiji Aleksandra Popovskog.

 

Kakve uloge preferirate, filmske, kazališne ili televizijske?

Volim različite ljude pa tako i različite uloge. Dobar glumac trebao bi plivati dobro u svakom formatu. U travnju sam radila na predstavi “Zmaj” igrajući princezu Elzu, par dana nakon toga mladu ženu koja boluje od raka u filmu Kristijana Milića “Mrtve ribe plivaju na leđima” da bih nakon toga u televizijskom projektu igrala Silvu, dijametralno suprotnu spomenutim ulogama. Početkom mjeseca u Kerempuhu radim na novoj predstavi i opet me čeka neka drukčija i nova žena.

 

Koja je vaša idealna filmska uloga?

Volim Fellinija, Kubricka, Bergmana, filmove 80-tih. Na platnu bih voljela utjeloviti nešto poput uloge koju igra Penelope Cruz u “Mandolini Kapetana Corellija”.

 

Postoji li ona koju ne biste prihvatili ili nešto što ne biste napravili za ulogu?

Dosta sam svoja i teško me se može nagovoriti na nešto što ne želim, kako u životu tako i s ulogama. Važno mi je da sam okružena ljudima kojima vjerujem i da vlada pozitivna pokretačka energija. Sve što radim, volim raditi s dušom. A umjesto kvantitete uloga, veće bogatstvo mi je imati mir u duši i buditi se čiste savjesti.

 

Rođeni ste i odrasli u Hercegovini. Koje su vam najdraže uspomene koje nosite iz tog razdoblja?

Na hercegovačkom selu sam odrastala, provodeći djetinjstvo uz bakinu kuću pokraj rijeke Trebižat. Baka se trudila usaditi mi temeljne životne vrijednosti. I uistinu, dok sam pohađala školu u Mostaru, studirala u Zagrebu na Akademiji, putujući okolo, uvijek se i dandanas sjetim bakinih rečenica i savjeta. Povijest se poigrala s Hercegovcima, ali im je priroda podarila bogatstvo šuma, rijeka, jezera, zemlje. Nažalost, opet su trbuhom za kruhom, što zbog siromaštva, što zbog ideologija, morali odlaziti u daleke zemlje da bi prehranili svoju obitelj. Reći ću danas da su to vrijedni i uspješni ljudi i da mi je žao kad čujem predrasude o njima.

 

Smatraju vas jednom od najljepših žena, svojedobno ste bili proglašeni i najljepšom Hrvaticom. Laskaju li vam takve titule?

Slušala sam kako je moja baka bila zgodna djevojka u mladosti, zatim kako je moja mama bila lijepa pa su se svi zaljubljivali u nju. Eto, valjda sam i ja nešto od njih naslijedila.  

Vjerujem da stvarna ljepota dolazi iz duše te, kako zračite, tako i privlačite. Vjerujem da je dobro raditi na unutarnjoj ljepoti jer onda i vanjska dolazi kao posljedica.

 

Čime biste se bavili da niste upisali Akademiju?

Mogla sam možda i birati smjer u kojem ću se dalje razvijati nakon srednje škole jer sam bila štreberica, ako je suditi po ocjenama. Ako je suditi po srcu, onda sam mogla odabrati jedino glumu.

 

Kad serija starta, uvjereni smo da ćete opet “zapeti za oko” obožavateljima. Smeta li vam to ili ste svjesni da glumačke karijere nema i bez te strane?

I danas me ljudi znaju zaustaviti zbog uloga koje su voljeli na malim ekranima. Drago mi je zbog toga i obično sam slaba na dječje obožavatelje pa im ispunjavam sve želje. Jedino što bih htjela izbjeći su negativne posljedice takve popularnosti.

 

Kakvi su vam planovi za budućnost, što biste još voljeli ostvariti u svojoj karijeri?

Nikada nisam pravila velike planove za budućnost, kod mene se sve odigravalo spontano. Lijepo je imati slatke želje i snove koji su ostvarivi, ali ono što je najvažnije jest raditi i samo raditi.

 

Biste li jednog dana bili spremni žrtvovati karijeru zbog ljubavi ili obitelji?

Ljubav je na prvom mjestu. Najljepše je voljeti i biti voljen. Smatram da se najveća zla na svijetu događaju zato što nedostaje ljubavi među ljudima.

Read 5426 times




Pročitajte još na Ljubuškom portalu:


vtc nov 16 12 16

ding inzenjering